Nakon knjige «Preko velike barijere» Stefanije Caterine, predstavljamo vam još jedno djelo iste autorice. Riječ je o prvom svesku niza naslovljenog «Ispisati Povijest», nakon kojega će slijediti ostali.
Naslov ovog prvog sveska je: «U Božjoj misli». Što spisateljica podrazumijeva pod naslovom «Ispisati povijest»? Hoće nam reći da Bog želi zapisati svoje zakone u ljudska srca i u sva stvorenja, ponijeti sve prema «novom stvaranju», preobražavajući svemir.
Već to čini i prenosi nam svoju mudrost da bi nam dopustio da sudjelujemo u njegovom djelu. Tako primjećujemo da Bog nije daleko od nas; on snažno djeluje u onome tko ga ljubi, ali skriveno očima onoga koji ga ne traži.
Iako živi izvanredna iskustva vjere, spisateljica se ne zaustavlja na opisu mističnih iskustava niti privlači osobe sebi i svom načinu života. Ne nudi recepte za rješenje tuđih problema niti se bavi prozelitizmom da bi privukla posebnim oblicima religioznosti. U knjizi koju vam predstavljamo, vodi nas jednostavno Kristu, koji upravlja svemirom. Pokazuje nam put kojim nam je ići da bismo razumjeli misao Kristovu.
Što je za spisateljicu misao Kristova? To nije ljudska, racionalna misao, kako se obično shvaća.
Naprotiv, ona je protok Božjeg života koji izvire iz njegovog krila, prenosi se našem duhu, po Isusu Kristu u Duhu Svetom[1]. Naš duh prima misao Kristovu, prenosi je duši koja ju šalje mozgu koji ju obrađuje i pokazuje preko tijela. Taj vitalni proces koji teče iz krila Božjeg u naš duh, koji duša prima te prenosi tijelu i tako dalje, predstavlja, po autorici, duhovnu inteligenciju.
Ako aktivno sudjelujemo u tom procesu koji se događa u našem duhu, kada on komunicira s Duhom Svetim, nalazimo se licem u lice s Bogom; naša duša, stvorena na sliku Božju, otvara se Božjem djelovanju izraženom preko sličnosti Božjoj naravi utisnutoj u naš duh. U tom intimnom i dubokom odnosu otvaraju se sva otajstva: spoznaja Boga, čovjekova sloboda i odgovornost. U čovjeku se budi božanska kreativnost i njegova prošlost se dovodi u sklad, njegov se pogled s vedrinom i sigurnošću otvara prema budućnosti, čovjek se preporađa! Pomoću ovog procesa raste, sazrijeva, postaje savršen, kako ustvrđuje sveti Pavao[2], ulazi u svoje poslanje svećenika, proroka i kralja koje je imao prije istočnoga grijeha i koje je ponovno zadobio po krštenju (3. poglavlje).
Spisateljica se, dakle, ne odnosi na neku apstraktnu misao. Misao Kristova upravlja svemirom. Zahvatit će i preobraziti sva stvorenja. Čisto ljudska misao, odijeljena od Krista iščeznut će, kako tvrdi autorica u prvom poglavlju. Naprotiv, misao Kristova će preobraziti čovječanstvo i sva stvorenja: bit će to novo stvaranje.
Ova knjiga nije roman; za čitanje je i meditiranje. Njezin sadržaj ostavlja osobe same pred Bogom, u «šatoru sastanka» (2. poglavlje), da bi se u njima probudila božanska kreativnost. Tada će ih Duh Sveti voditi i razbuditi njihove potencijale. Razumjet će kako moliti, meditirati, što činiti, jer će shvatiti volju Božju. Primit će snagu, mudrost i svaku milost od Boga pomoću kojih će se izraziti u originalnosti i jedinstvenosti.
Knjiga označava etape naše preobrazbe. Sve započinje i svršava našim mističnim sjedinjenjem s Kristom preko Blažene Djevice Marije. Napredujemo u neposrednoj spoznaji Boga, u intelektualnom gledanju, da bismo došli do jednog trajnog odnosa s Bogom licem u lice. Spisateljica svjedoči da će Bog staviti svemir pred jedan izbor: Bog ili sotona. Na osnovi tog izbora, ostatak čovječanstva vjernog Bogu zauvijek će se odijeliti od svega onoga što je iskvareno i što će završiti sa sotonom. Bit će to jedan tihi proces.
Stefania Caterina kaže da se trudi svaki dan živjeti pred licem Božjim. U tom odnosu s Bogom pred njom se otvaraju sve širi horizonti. Ne osjeća se privilegiranom. Poručuje čitateljima da svi mogu hoditi tim putem: dovoljan je jednostavan, iskren, ponizan odnos i poučljivi stav da bismo stajali licem u lice s Bogom. Trudeći se svaki dan, moleći, meditirajući, svlačeći se od svega što je zapreka, postupno se dolazi do toga da se osjeti protok Božjeg života u nama. Otuda će se roditi sve novo.
[1] Usp. Heb 4,12-13
[2] Usp. Ef 4, 16
